Danas uoči velikog hrišćanskog pravoslavnog praznika, Uskrsa, poručujem patrijarhu Srpske pravoslavne crkve i vaskolikoj srpskoj javnosti da je srpski jezik rodno osetljiv. Još u 19. veku imale smo „delovotkinju“ u zvaničnim papirima. Zahvaljujući njoj, ali i svim drugim kreatorima i kreatorkama srpskog jezika, u srpskom jeziku postoji muški, ženski i srednji rod. Može li bolje?
Ja, feministkinja, volim i čuvam srpski jezik, jer mi omogućava da budem sve što poželim. Naprimer: astronautkinja, političarka, novinarka, naučnica, profesorka, tužiteljka, aktivistkinja, glumica, protestantkinja, kritičarka, filozofkinja i, naročito, feministkinja. I srpski jezik voli i čuva mene. Vidi me i prepoznaje.
Zato svakoga dana u svakom trenutku na svakom mestu u naš jezik dodajem, predano i istrajno, doprinoseći njegovoj sabornosti, poštenju, moralnosti i čovečnosti „inja“ po „inja“, „ica“ po „ica“, „ka“ po „ka“.
„Inja“, „ica“, „ka“.




