O bezbednosti žena u javnom prostoru , Grad Kruševac
Desk istraživanje o bezbednosti žena u javnom prostoru realizovano je tokom novembra i decembra 2022. Opredelile smo se da istražimo lokalne javne politike u vezi sa opštom bezbednošću žena imajući u vidu da tema bezbednosti žena u javnom prostoru nije dovoljno prepoznata u javnom diskursu, a da će nam rezultatai istraživanja ukazati i na bezbednost žena u javnom prostoru. Najpre smo obavile pregled najvažnijih međunarodnih i nacionalnih dokumenata (CEDOW Konvencija, Istanbulska Konvencija i Rezolucija 1325, Zakon o rodnoj ravnopravnosti RS, Nacionalna strategija za prevenciju i sprečavanje nasilja prema ženama i u porodici), koji regulišu pitanje zaštite ljudskih prava žena. Starteška i planska razvojna dokumenata Grada Kruševca, pregledale smo na na zvaničnoj internet prezentaciji Grada. Sačinile smo pregled tela i mehanizama za pitanja bezbednosti na nivou Kruševca, potom i tela i mehanizama za rodnu ravnopravnost. Imale smo uvid u rezultate istraživanja o bezbednosti Roma i Romkinja u lokalnoj zajednici, koje 2017. sprovela oprganizacija Romani cikna. Uzele smo u razmatranje Mapu bezbednosti žena u Rasinskom okrugu, koju je 2018. sačinilo UŽ Peščanik, kao i druga istraživanja i projekte, koje su realizovale ženske grupe u Srbiji, npr. Koliko sam bezbedna[1] – Autonomni ženski centar, (Ne)bezbedne u javnom prostoru – Kvalitativna studija o bezbednosti žena u javnom prostoru u Novom Pazaru, Beogradski centar za bezbednosnu politiku, Bezbedna žena – bezbedna zajednica i Bezbedna žena – slobodna žena, UŽ Peščanik. Izvor informacija bili su i medijski portali Grad i Krusevac press.
Pročitajte ovde zaključke do kojih smo došle. Ceo tekst dostupan je na ovom sajtu u odeljku, Izveštaji.
Koncept ljudske bezbednosti
UNDP izveštaj iz 1995. bezbednost posmatra kao slobodu od straha. UN dokumenta opisuju ljudsku bezbednost kao pravo ljudi da žive u slobodi i dostojanstvu, slobodni od siromaštva i očaja. U najširem smislu, ovaj pojam znači mnogo više od nepostojanja nasilnog sukoba. On obuhvata poštovanje lјudskih prava, dobru vladavinu, mogućnost obrazovanja i korišćenja zdravstvene zaštite, kao i stvaranje uslova, u kojima će svaki pojedinac imati mogućnosti da izabere svoj put i ostvari svoj potencijal.
Sam koncept ljudske bezbednosti je prvi put promovisan godinu dana ranije 1994. takođe u godišnjem izveštaju UNDP o lјudskom razvoju 1994. Koncept je u izveštaju opisan kao pristup „orijentisan na lјude” (pre nego orijentisan na državu), čije su osnovne komponente „oslobođenost čoveka od straha i od oskudice”.
Koncept ljudske bezbednosti obuhvata bezbednost u više kategorija ili na više nivoa:
– Ekonomska bezbednost: zaposlenost, sigurnost zadržavanja radnog mesta, dobri uslovi rada, jednaki prihodi, mreže socijalnog osiguranja, adekvatan prostor za život, zarada za hranu i druge životne potrebe.
– Bezbednost hranе: dostupnost zdravstveno ispravne hrane, dovoljno hrane, poštovanje standarda u obezbedjivanju i izradi hrane;
– Zdravstvena bezbednost: zaštita od bolesti, pristup zdrastvenim službama, dostupnost zdravstvenih institucija, dovoljno lekova, smeštajnih kapaciteta, lekara i medicinskog osoblja, standardi u lečenju;
– Bezbednost životne sredine: zdravo okruženje, dovoljno vode i hrane, adekvatna zaštita ljudi u kriznim situacijama, brga o kvalitetu vode, vazduha i zemljišta, očuvanje eko sistema, šuma, reka
– Lična bezbednost: fizički integritet, zaštita i mehanizmi za sprečavanje svake vrste nasilja
– Bezbednost zajednice: mir, poštovanje različitosti, tolerancija, prevencija i sprečavanje sukoba
– Politička bezbednost: poštovanje ljudskih prava i svega što ona podrazumevaju
Bezbednost žena u javnom prostoru, Kruševac: Nalazi
– Strateška i planska razvojna dokumenta grada Kruševca nisu rodno senzitivna. Ne sadrže rodnu statistiku, osim najopštiju (na nivou ukupnog stanovništva) niti rodnu analizu.
– Pitanje bezbednosti žena u javnom prostoru se ne prepoznaje kao važno za ostvarivanje ženskih ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i demokratski razvoj. Nismo naišle na istraživanja i podatke o toj temi u zvaničnim dokumentima grada. Ne zna se da li su svi delovi grada jednako dostupni muškarcima i ženama, da li su dovoljno osvetljeni, da li su pristupačni osobama sa invaliditetom. Nema predviđenih mera, kojima bi se unapredila bezbednost žena u javnom prostoru. Jedini podatak je da je Grad Kruševac na konkursu UN Women dobio podršku za projekat, koji se bavi ovom temom. Nezvanično smo saznale da projekat, između ostalog, podrazumeva postavljanje uličnog osvetljenja u gradskom izletištu Bagdala i u jednom od gradskih parkova.
– Savet za bezbednost iako formalno osnovan još 2016, nije aktivan. To može značiti da se koncept ljudske bezbednosti ne propoznaje i ne primenjuje. Takođe, može značiti da ulogu saveta preuzima neko drugo telo /a ili osobe.
– Na osnovu postojećih istraživanja koje su sprovele ženske grupe, pokazalo se da određeni broj predstavnika lokalne uprave, institucija i ustanova nisu dovoljno edukovani o ljudskim pravima i ne poznaju zakonska rešenja koja unapređuju bezbednost građana, a posebno građanki.
– Prema istraživanju ženskih grupa, zaključujemo da ni same građanke (i građani) ne prepoznaju i nisu uvek svesne bezbednosnih rizika niti vide državu kao garant bezbednosti. Naprotiv, kritikama na račun države kada je reč o zapošljavanju po partijskoj liniji, niskom standardu i niskim platama, zloupotrebi i kontroli lokalnih medija, radu institucija, građanke državu često vide kao izvor nebezbednosti.
– Građanke pitanje bezbednosti najčešće vezuju za fizičku bezbednost, bezbednost u saobraćaju i zaštitu od nasilja u porodici. Većina učesnica istraživanja o bezbednosti, koja su sprovele ženske grupe, nije upoznata sa konceptom humane bezbednosti. Kada je reč o bezbednosti u javnom prostoru, žene kao najveće bezbednosne rizike prepoznaju neosvetljene, mračne ulice, trgove, zgrade, parkove i druge prostore, neuređene i neasfaltirane puteve i napuštene pse.
– Jedan od glavnih nalaza u istraživanju o bezbednosti Romkinja da se najnebezbednije osećaju van svojih naselja govori o odnosu šire zajednice prema njima, odnosno o rasprostranjenosti predrasuda i diskriminacije prema njima i njihovim sunarodnicima i sunarodnicama.
– Pitanju bezbednosti braniteljki ljudskih prava u javnom prostoru takođe se ne posvećuje pažnja. Braniteljke ljudskih prava izjavljuju da se osećaju nebezbedno prilikom izvođenja uličnih aktivnosti i iznošenja mišljenja koje nije u skladu sa zvaničnim narativima.
[1] Koliko sam bezbedna? – Bezbednosne preporuke za žene i devojčice, Autonomni ženski centar uz podršku Misije OEBS-a u Srbiji, Urednica publikacije Jelena Keserović