Istraživanje o nasilju prema ženama u porodici i partnerskom odnosu u seoskim područjima sprovedeno je u okviru projekta Sa seoskim ženama za sve žene koji je realizovalo udruženje građanki Peščanik iz Kruševca u periodu od januara do decembra 2019. godine. Istraživanjem su obuvhaćena seoska područja u tri okruga u Srbiji – Jablanički, Šumadijski i Rasinski, u kojima su i sedišta partnerskih organizacija na projektu: Žene za mir iz Leskovca, Oaza sigurnosti iz Kragujevca, Romani cikna iz Kruševca, Ž kao žena i kao Župa iz Aleksandrovca, Kaliopa iz Brusa i Una iz Ćićevca. Projekat i istraživanje je finansirala Agencija Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u Srbiji – UN Women.
- O ISTRAŽIVANJU
Predmet i cilj istraživanja
Predmet istraživanja je nasilje prema ženama u porodici i partnerskom odnosu u seoskim područjima u 3 okruga u Srbiji, uključujući i žene sa invaliditetom i Romkinje. Nasilje prema ženama u porodici i partnerskom odnosu za potrebe ovog istraživanja definisano je prema važećim međunarodnim standardima koje određuje Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici[1]. Tako se termin nasilje nad ženama koristi da označi kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije nad ženama i predstavlja sva dela rodno zasnovanog nasilja koja dovode do, odnosno mogu da dovedu do, fizičke, seksualne, psihičke odnosno ekonomske povrede odnosno patnje za žene, obuhvatajući i pretnje takvim delima, prinudu odnosno arbitrarno lišavanje slobode, bilo u javnosti odnosno u privatnom životu. Nasilje u porodici obuhvata svako delo fizičkog, seksualnog, psihičkog odnosno ekonomskog nasilja do kojeg dođe u porodici ili domaćinstvu odnosno između bivših odnosno sadašnjih supružnika odnosno partnera, nezavisno od toga da li učinilac deli ili je delio domaćinstvo sa žrtvom. Dodatno, predmet istraživanja bilo je nasilje u porodici koje prema ženama vrše osobe oba pola. Za opise vrsta i oblika nasilja prema ženama uzete su definicije iz Opšteg protokola o postupanju i saradnji ustanova, organa i organizacija u situacijama nasilja nad ženama u porodici i u partnerskim odnosima[2], koje će biti prikazane u nastavku u odgovarajućim delovima izveštaja.
Primarni cilj istraživanja bio je da ustanovi rasprostranjenost i karakteristike nasilja prema ženama u porodici i partnerskom odnosu u seoskim područjima, uključujući Romkinje i žene sa invaliditetom, na teritoriji Jablaničkog, Rasinskog i Šumadijskog okruga. Uz fokusiranost na partnerski odnos, nastojale smo da dođemo do saznanja o drugim vidovima nasilja u porodici, posebno o nasilju prema starijim ženama i nasilju roditelja prema punoletnim ćerkama. Shodno tome istraživanjem su obuhvaćena iskustva nasilja ispitanica u periodu od punoletstva, istraživana je prevalenca i karakteristike nasilja, uključujući ukupan period izloženosti nasilju u odraslom dobu od strane bilo kog člana porodice. Takođe, ispitivana su i saznanja o nasilju prema deci, kao i saznanja o nasilju prema drugim članovima porodice ili drugim osobama u okruženju. Istraživačka pažnja bila je usmerena i na prikupljanje podataka o pristupu i dostupnosti postojećih servisa i mehanizama podrške ženama sa iskustvom nasilja u porodici i partnerskom odnosu u seoskim područjima. Uz to, zanimala su nas saznanja o institucionalnom odgovoru na nasilje prema ženama u porodici i partnerskom odnosu u ruralnim delovima tri okruga obuhvaćena istraživanjem, kao i podaci o zadovoljstvu žena postupanjem službi u zaštiti od nasilja.
Drugi deo istraživanja koji je obuhvatio realizaciju fokus grupa sa ženama sa sela, Romkinjama i ženama sa invaliditetom, imao je za cilj da se dobije detaljniji opis i dublje razumevanje fenomena nasilja prema ženama u seoskim područjima, te da se steknu jasniji uvidi u specifične karakteristike položaja žena na selu, Romkinja i žena sa invaliditetom koje su izložene nasilju u prodici. Primenom fokus grupne metode nastojale smo da dobijemo detaljnija i što raznovrsnija saznanja o vulnerabilnosti ovih grupa žena i podršci koja im je dostupna u posmatranim okruzima.
Metodologija istraživanja
Metodološki okvir istraživanja bio je određen projektnim predlogom tako da obuhvati kombinaciju pretežno kvantitativnih (upitnika) i kvalitativnih istraživačkih metoda (fokus grupe). U skladu sa tim, podaci su prikupljani primenom upitnika kroz individualne (face-to-face) intervjue i kroz fokus grupnu diskusiju.
Upitnici su popunjavani fazno prema dinamici projekta u periodu od marta do oktobra 2019. godine, dok su fokus grupe organizovane u periodu od septembra do novembra 2019. godine u skladu sa vremenskim planom projekta. Sve podatke za istraživanje prikupljale su članice ženskih partnerskih i saradničkih organizacija civilnog društva koje su učestvovale na projektu, a nakon što su prošle obuku za anketarke i voditeljke fokus grupa.
Kao instrument za prikupljanje kvantitativnih podataka kreiran je i primenjen jedinstveni upitnik koji se sastoji iz četiri dela: (i) opšti podaci o ispitanicama; (ii) podaci o izloženosti nasilju ikada; (iii) podaci o poslednjem nasilnom događaju i odgovoru institucija na nasilje; i (iv) informisanost ispitanica o pravima i dostupnim mehanizmima zaštite. Uz to, svaka ispitanica je na kraju intervjua dobila prostor da iznese svoje komentare i sugestije u vezi sa temom istraživanja. Isto tako, anketarke su imale mogućnost da beleže svoja subjektivna iskustva, zapažanja i komentare u vezi sa svakom pojedinačnom ispitanicom i intervjuom.
Kvalitativni deo istraživanja obuhvatio je dubinske intervjue sa ispitanicama kroz četiri fokus grupe (dve sa ženama sa sela i po jedna sa grupom Romkinja i grupom žena sa invaliditetom). Za potrebe fokus grupnih intervjua kreiran je vodič za voditeljke fokus grupa i njihove asistentkinje koji je obuhvatio 3 međusobno povezane teme: (i) mišljenja ispitanica o životu žena na selu, Romkinja i žena sa invaliditetom i odnosima u porodici; (ii) iskustva nasilja u porodici i (iii) reagovanje okoline i institucija na nasilje.
Nakon kreiranja instrumenata za prikupljanje podataka, tokom februara 2019. godine sprovedena je obuka članica partnerskih i saradničkih organizacija za prikupljanje podataka kroz primenu upitnika i fokus grupnu diskusiju u oblasti nasilja prema ženama sa fokusom na žene sa sela, Romkinje i žene sa invaliditetom. Obuka je imala i dodatni cilj – da se praktično testiraju formulisani instrumenti za prikupljanje podataka pred njihovu finalizaciju i konačnu primenu. Nakon sprovedene vežbe za praktičnu primenu instrumenata i povratnih informacija učesnica, upitnik i vodič za fokus grupe su neznatno modifikovani i finalizovani.
S obzirom na osetljivost ciljnih grupa i teme koja je predmet istraživanja, obuka anketarki i voditeljki fokus grupa obuhvatila je principe feminističke metodologije prema kojoj u primeni istraživanja poseban akcenat treba staviti na: bezbednost ispitanica i anketarki; poštovanje privatnosti ispitanica (bezbednost i kvalitet podataka); empatiju i aktivno slušanje; senzibilisanost anketarki (upoznatost sa temom); striktno izbegavati savetovanje ispitanica (davanje saveta); odsustvo hijerarhijskog odnosa između anketarke i ispitanice; osnaživanje i informisanje ispitanica o službama za podršku, posebno o ženskim organizacijama; informisanu saglasnost i odluku ispitanice da učestvuje ili odustane od učešća u istraživanju[3].
Faktori koji su posebno uzeti u obzir u vezi sa prikupljanjem podataka odnosili su se na pitanje bezbednosti anketarki i ispitanica, te je dogovoreno da se intervjui obave nasamo sa svakom od ispitanica u pažljivo biranim bezbednim prostorijama. Iako većina anketarki ima višegodišnje iskustvo u radu sa ženama sa iskustvom nasilja, tokom obuke su dobile preporuku da u slučaju potrebe potraže podršku koja im je bila na raspolaganju tokom celog perioda istraživanja. Pored toga, bile su usmerene na to da unutar istraživačkog tima redovno razmenjuju podatke sa terena i povratne informacije u vezi sa obuhvaćenim uzorkom ispitanica, postignutom dinamikom istraživanja i drugim pitanjima koja procene kao važna.
Kvantitativni podaci su uneti u jedinstvenu matricu programa SPSS, verzija 22, a obrada podataka je za preliminarni prikaz rezultata obuhvatila deskriptivnu analizu (računanje frekvencije i unakrsno tabeliranje u odnosu na izabrane varijable) i analizu kvalitativnih odgovora ispitanica.
Uzorak
Poput metodološkog pristupa istraživanju, uzorak je takođe definisan projektnim predlogom, u skladu sa projektnim ciljevima i dostupnim resursima organizacija koje su realizovale projekat. Istraživanje je realizovano na prigodnom uzorku od 156 ispitanica, od čega je 119 žena odgovaralo na pitanja iz upitnika, a njih 37 je učestvovalo u fokus-grupnim diskusijama. Projektom je predviđeno anketiranje 120 punoletnih žena koje žive u seoskim područjima i prigradskim naseljima na teritoriji Rasinskog, Šumadijskog i Jablaničkog okruga, tako da obavezno uključi 20 Romkinja i 20 žena sa invaliditetom. Postavljeni targeti su ispunjeni, izuzev što je jedna od anketiranih ispitanica prekinula intervju u delu upitnika o seksualnom nasilju.
Ispitanice su ciljano izabrane među korisnicama ženskih organizacija, udruženja osoba sa invaliditetom i romskih udruženja, čiji su članovi i članice pružili aktivnu podršku tokom realizacije projekta i učestvovali u delu projektnih aktivnosti. U tom smislu, uzorak je obuhvatio žene sa sela i iz prigradskih naselja, uključujući Romkinje i žene sa invaliditetom iz tri okruga u Srbiji: Jablaničkog, Šumadijskog i Rasinskog okruga.
U odnosu na postavljene ciljne grupe istraživanja, najveći udeo ispitanica u celom uzorku je sa sela (62,2%), nešto više od petine uzorka čine Romkinje (21,8%), dok je istraživanjem najmanje obuhvaćeno žena sa invaliditetom (16%), s tim da su postavljene projektne kvote od po minimum 20 žena iz ove dve ciljne grupe ispunjene (34 Romkinje i 25 žena sa invaliditetom).
Posmatrano prema teritorijalnoj pripadnosti odnosno okruzima u kojima žive, u ukupnom uzorku ispitanica najviše je onih iz Rasinskog okruga (62,2%), zatim slede žene koje žive na teritoriji Jablaničkog okruga sa nešto više od četvrtine uzorka (25,6%), a najmanje ispitanih žena je iz Šumadijskog okruga (12,2%).
- REZULTATI ISTRAŽIVANJA O NASILJU PREMA ŽENAMA U SEOSKIM PODRUČJIMA
Ključni nalazi kvantitativnog istraživanja
Primenom ankete o viktimizaciji obuhvaćeno je 119 punoletnih žena iz tri okruga u Srbiji – Jablaničkog, Rasinskog i Šumadijskog. Kako bi se stekli dublji uvidi u karakteristike uzorka, u uvodnom odeljku biće ukratko prikazani opšti podaci o ispitanicama grupisani po određenim kategorijama u odnosu na njihovu relevantnost.
Pokrivenost ciljnih grupa istraživanja
U odnosu na određenje ciljnih grupa istraživanja, žene sa sela činile su većinu uzorka sa udelom od 66,4%, dok je značajno manje Romkinja (21%) i žena sa invaliditetom (12,6%), što u potpunosti odgovara postavljenim okvirima istraživanja.
Grafikon 4. Struktura ispitanica prema postavljenim ciljnim grupama istraživanja
Slično raspodeli unutar ukupnog uzorka, kvantitativnim istraživanjem je obuhvaćeno najviše ispitanica iz Rasinskog okruga – gotovo dve trećine njih (66,4%). Četvrtina ispitanica živi na teritoriji Jablaničkog okruga (25,2%), dok je najmanja grupa žena iz Šumadijskog okruga (8,4%).
Grafikon 5. Struktura ispitanica prema okruzima
Godine starosti
Čineći nešto više od četvrtine uzorka, najzastupljeniju starosnu kategoriju u uzorku predstavljaju ispitanice uzrasta od 41 do 48 godina (25,2%). Slede dve grupe ispitanica uzrasta od 49 do 56 i od 33 do 40 godina sa istim postotkom od 15,1%. Nešto manji udeo u uzorku imale su ispitanice starosti između 57 i 65 godina (13,4%) i slede ih ispitanice uzrasta 26-32 godina sa 10,9% uzorka. Najmalobrojnije grupe od po 10,1% čine najmlađe ispitanice, uzrasta 18-25 godina, i najstarije ispitanice, preko 65 godina.
Tabela 1. Struktura uzorka prema starosnim grupama
Starost ispitanica | N | Procenat |
18-25 godina | 12 | 10,1% |
26-32 godina | 13 | 10,9% |
33-40 godina | 18 | 15,1% |
41-48 godina | 30 | 25,2% |
49-56 godina | 18 | 15,1% |
57-65 godina | 16 | 13,4% |
preko 65 godina | 12 | 10,1% |
Ukupno | 119 | 100% |
Bračni i porodični status
Skoro polovina (43.7%) ispitanica živi u bračnoj i 6,7% njih u vanbračnoj zajednici, dok je 10,1% u partnerskoj vezi, što znači da je 60,5% ispitanica u partnerskom odnosu. Manji udeo čine ispitanice koje su imale partnera, ali su se razvele (12,6%) ili razišle (2,5%). Žene bez partnera čine 14,3% uzorka, a udovice 10.1%.
Tabela 2. Struktura ispitanica prema bračnom statusu
Bračni status | N | Procenat |
Udata | 52 | 43,7% |
Razvedena | 15 | 12,6% |
U vanbračnoj zajednici | 8 | 6,7% |
Rastavljena | 3 | 2,5% |
U partnerskoj vezi | 12 | 10,1% |
Nema partnera | 17 | 14,3% |
Udovica | 12 | 10,1% |
Ukupno | 119 | 100% |
Na pitanje da li imaju decu, nešto više od tri četvrtine ispitanica je odgovorilo potvrdno – njih 75,6%. Posmatrajući uzrast dece, maloletnu decu ima 27,7% žena, punoletnu decu 36,1% njih, dok decu iz obe uzrasne kategorije ima 11,8% ispitanica. U pogledu boja dece, najveći udeo ispitanica ima dvoje dece – gotovo polovina njih (48,9%). Više od četvrtine ispitanica (26,7%) ima jedno dete, a sa povećanjem broja dece smanjuje se postotak majki u uzorku, i to – 14,4% ispitanica sa troje dece, njih 6,7% ima četvoro dece i svega 3,3% žena ima petoro i više dece.
Tabela 3. Broj dece
Broj dece | N | Procenat |
Jedno | 24 | 26,7% |
Dvoje | 44 | 48,9 % |
Troje | 13 | 14,4% |
Četvoro | 6 | 6,7% |
Petoro i više dece | 3 | 3,3% |
Ukupno | 90 | 100% |
Najveći broj ispitanica živi u okviru proširene (višegeneracijske) porodice (22,7%) i gotovo isto toliko njih unutar nuklearne porodice (21,8%), zajedno sa mužem ili partnerom i njihovom zajedničkom decom. Uz podatak da samo sa mužem ili partnerom živi 6,7% ispitanica, jasno je da više od polovine ispitanica živi u zajednici sa svojim partnerom ili suprugom. Samo sa svojim roditeljima živi 19,3% ispitanica, a slede grupe ispitanica koje žive samo sa decom (14,3%) i same (10,9%). Ispitanice koje žive sa bratom ili sestrom čine 4,3% uzorka.
Tabela 4. Tip domaćinstva u kom ispitanica živi
Tip domaćinstva | N | Procenat |
Sama | 13 | 10,9% |
Samo sa decom | 17 | 14,3 % |
Sa mužem/partnerom | 8 | 6,7% |
Sa mužem/partnerom i decom | 26 | 21,8% |
Sa roditeljima | 23 | 19,3% |
U proširenoj porodici | 27 | 22,7% |
Sa bratom/sestrom | 5 | 4,3% |
Ukupno | 119 | 100% |
Školska sprema
U odnosu na njihov obrazovni status, gotovo polovina ispitanica je završila srednju školu, a odmah iza slede grupe ispitanica sa završenom osnovnom školom (18,5%) i višom školom ili fakultetom (16,8%). Njih 10,1% je prekinulo pohađanje osnovne škole pre navršenih 8 razreda, dok je najmanje onih koje nisu išle u školu (5%).
Tabela 5. Struktura ispitanica prema stepenu obrazovanja
Stepen obrazovanja | N | Procenat |
nije pohađala školu | 6 | 5% |
nezavršena osnovna škola | 12 | 10,1% |
osnovna škola | 22 | 18,5% |
srednja škola | 59 | 49,6% |
viša škola ili fakultet | 20 | 16,8% |
Ukupno | 119 | 100% |
Status u pogledu zaposlenosti
Trećina ispitanica (33%) nalazi se u radnom odnosu i isto toliko žena je nezaposleno, što ovu drugu grupu ispitanica stavlja u posebno vulnerabilnu poziciju. Za izuzetno mali udeo ispitanica (3,4%) se može reći da obavljaju neki posao za koji ostvaruju prihode. Među ispitanicama je 16,5% domaćica i 15,7% penzionerki, dok je najmanje onih koje su na studijama – svega 1,7%.
Tabela 6. Struktura ispitanica prema radnom statusu
Radni status | N | Procenat |
Zaposlena | 38 | 33% |
Nezaposlena* | 38 | 33% |
Domaćica** | 19 | 16,5% |
Penzionerka | 18 | 15,7% |
Studentkinja | 2 | 1,7% |
Drugo*** | 4 | 3,4% |
Ukupno | 119 | 100% |
* na evidenciji NSZ ili aktivno traži posao
** nezaposlena i ne traži posao
*** angažovana na privremenim poslovima, po ugovoru, prodaje stvari na ulici
Status u pogledu ličnih primanja
Gotovo četvrtina ispitanica (23,5%) je u potpunosti bez ličnih prihoda. Redovna sopstvena primanja ima nešto manje od polovine žena, i to – skoro trećina njih prima platu (31,1%) i duplo manje žena dobija penziju (14,3%). Povremene prihode je prijavilo 16,8% žena, dok njih 14,3% prima socijalnu pomoć i svega 3,4% ispitanica dobija alimentaciju. Najmanji udeo žena (1,7%) navodi da dobija dečiji dodatak ili tuđu negu i pomoć.
Tabela 7. Lična primanja ispitanica (bili su dostupni višestruki odgovori, ukupan % zbir je preko 100)
Lična primanja | N | Procenat |
Bez prihoda | 28 | 23,5% |
Plata | 37 | 31,1% |
Penzija | 17 | 14,3% |
Socijalna pomoć | 17 | 14,3% |
Alimentacija | 4 | 3,4% |
Povremeni prihodi | 20 | 16,8% |
Nešto drugo | 2 | 1,7% |
Materijalne prilike ispitanica
Na pitanje u vezi sa svojom materijalnom situacijom, najveći broj ispitanica (37%) ne procenjuje svoju poziciju ni dobro, ni loše. Gotovo četvrtina anketiranih žena (23,5%) smatra da je njihova materijalna situacija jako loša i nešto više od petine njih (21%) da je situacija loša. Suprotno tome, ispitanice koje svoju materijalnu situaciju procenjuju kao dobru čine 16,8% uzorka, a svega 1,7% njih smatra da je materijalna situacija u kojoj žive veoma dobra.
Tabela 8. Materijalna situacija ispitanica
Materijalna situacija | N | Procenat |
Jako loša | 28 | 23,5% |
Loša | 25 | 21% |
Ni dobra, ni loša | 44 | 37% |
Dobra | 20 | 16,8% |
Veoma dobra | 2 | 1,7% |
Ukupno | 119 | 100% |
Nacionalna pripadnost
Svakoj ispitanici je data mogućnost da se ne izjasni u vezi sa pitanjem nacionalne pripadnosti. Više od dve trećine ispitanica su se izjasnile kao pripadnice srpske nacionalnosti (70,6%). Nešto više od petine anketiranih žena pripada romskoj nacionalnoj manjini (22,7%), što je svakako posledica ciljanog uzorkovanja. Svega 5% ispitanica se ne izjašnjava u pogledu nacionalne pripadnosti, dok ispitanice iz ostalih nacionalnih manjina brojčano čine manje od 1% uzorka.
Tabela 9. Nacionalna pripadnost ispitanica
Nacionalna pripadnost | N | Procenat |
Srpkinja | 84 | 70,6% |
Romkinja | 27 | 22,7% |
Crnogorka | 1 | 0,8% |
Albanka | 1 | 0,8% |
Ne izjašnjava se | 6 | 5% |
Ukupno | 119 | 100% |
Prevalenca nasilja u porodici prema ženama koje žive u seoskim područjima
Istraživanje je pokazalo da su žene u okviru porodice najviše izložene psihičkom nasilju – u više od tri četvrtine (78,2%) slučajeva. Zatim slede pretnje fizičkim nasiljem (54,6%) i fizičko nasilje (51,3%), o kojima je izvestilo više od polovine ispitanica, i u nešto manjem postotku ispitanice su izložene ekonomskom nasilju (49,5%). Najmanji broj žena je izjavio da su izložene seksualnom nasilju u okviru porodice (27,6%), što ipak čini više od četvrtine ukupnog uzorka.
Tabela 10. Prevalenca pojedinačnih oblika nasilja prema ispitanicama
Vrsta nasilja | N | Procenat |
Psihičko | 93 | 78,2% |
Ekonomsko | 59 | 49,5% |
Pretnje fizičkim nasiljem | 65 | 54,6% |
Fizičko | 61 | 51,3% |
Seksualno | 33 | 27,6% |
Psihičko nasilje
Psihičko nasilje je narušavanje spokojstva žrtve usled ponašanja, pretnji i primene metoda zastrašivanja sa ili bez upotrebe oruđa i oružja kojima se mogu izazvati telesne povrede. Uključuje ponižavanje žrtve, kontrolisanje njenog ponašanja, uskraćivanje informacija, posramljivanje i omalovažavanje, okrivljivanje, izolaciju od prijatelja i porodice, manipulaciju decom i omalovažavanje žrtve u roditeljskoj ulozi, onemogućavanje pristupa novcu i drugim dobrima koje utiče na mentalno i emotivno stanje žrtve. U slučajeve psihičkog nasilja su uvršteni svi odgovori ispitanica u kojima su se one izjasnile o izloženosti bar jednom od sledećih oblika ugrožavajućeg ponašanja: vređao vas, upućivao uvredljive i ponižavajuće poruke, nazivao pogrdnim imenima, razbijao stvari, bacao predmete, pretio oružjem, ucenjivao, zabranjivao da slavi slavu ili obeležava druge značajne datume, ograničavao kretanje illi kontatke sa ljudima, ili na neki drugi način emocionalno povređivao.
Istraživanje je pokazalo da je čak 78,2% ispitanica kao punoletnih osoba doživelo neki oblik psihičkog nasilja od člana svoje porodice, dok je čak 54,6% ispitanica iz ukupnog uzorka ovakav oblik nasilja doživelo više od 5 puta. Dve trećine ispitanica (69,9%) koje su doživele psihičko nasilje, imalo je ovo iskustvo više od pet puta, gotovo petina njih iskusila je neki oblik psihičkog nasilja jednom ili dva puta, a nešto više od desetine ispitanica je ovo iskustvo doživelo tri do pet puta.
Kada su u pitanju učinioci psihičkog nasilja, u najvećem broju slučajeva je to bio muž tj. partner (40,3%) ili bivši muž tj. partner (23,5%), što čini 63,8% uzorka. Može se zaključiti da su žene u okviru porodice najizloženije nasilju unutar partnerskog odnosa. Međutim karakteristično za ovu grupu žena na selu, Romkinja i žena sa invaliditetom je da svekar i svekrva u otprilike desetini slučaja spadaju u kategoriju učinilaca nasilja.
Tabela 11. Učinioci psihičkog nasilja
Učinioci nasilja | N | Procenat |
Muž/partner | 48 | 40,3% |
Bivši muž/partner | 28 | 23,5% |
Otac | 7 | 5,9% |
Majka | 3 | 2,5% |
Sin | 1 | 0,8% |
Ćerka | 0 | 0 |
Svekar | 9 | 7,6% |
Svekrva | 15 | 12,6% |
Zet | 0 | 0 |
Snaha | 2 | 1,7% |
Braća/sestre | 3 | 2,5% |
Neko drugi* | 5 | 4,2% |
*dever, ujak, unuci, veći deo familije
Kvalitativni zapisi ukazuju na izrazito dugotrajnu izloženost ispitanica psihičkom nasilju koje se u velikoj meri ogleda u kontrolisanju ponašanja i kretanja ispitanica, najčešće od strane supruga, iako se u ulozi učinioca nasilja pojavljuje više članova porodice. Među značajne karakteristike psihičkog nasilja u iskustvu naših ispitanica takođe spadaju intenzitet i učestalost u njegovom ispoljavanju.
Okvir 1. Iz kvalitativnih zapisa
„Celog našeg zajedničkog života me je zlostavljao psihički. Najviše me boli kada me naziva kurvom, a ja sam mu celog života bila verna. Pogrdne reči su svakodnevnica: glupača, prostakuša, štrokava…“
„Isterali su me iz kuće pre 6 godina, iako je pola kuće moje, dobila sam je na sudu. Ceo život su me maltretirali.“
„Stalno mi govore da sam nesposobna. Da sve što uradim nije dovoljno dobro. Muž me vređa.“
„Psovao me je i vređao, nazivao pogrdnim imenima, ali samo je to radio kada je bio pripit, kada je trezan on je dobar.“
„On je bio glavni u kući, nisam smela nigde da idem bez njega. Govorio mi je da sam glupa, ružna, nesposobna. Dva puta mi je zapalio suknje.“
„Psovao me je samo kada je bio mnogo ljut. Uglavnom je tada lupao vratima i gurao stolice. Ali on je sada pokojan i ne bih volela da se prisećam tih ružnih trenutaka.“
„Od samog početka našeg braka još u tudnoći krenuo je da me psihički zlostavlja. Govorio mi je da sam nesposobna, ružna, kučka. Zabranio mi je druženje sa drugaricama. Moji roditelji više nisu smeli da dolaze da me vide.“
„Toliko me je vređao da ne mogu da ponovim. Nazivao me je pogrdnim imenima: glupačo, prostakušo, nesposobnjakoviću. Toliko me je vređao da sam mislila da ću poludeti.“
„Svi me vređaju i govore kako sam glupača i da sam luda. Svekrva mi kaže da idem kući da će naći bolju snajku a da ja idem u ludnicu.“
„Svakodnevno obraćanje povišenim tonom, psovanje, uvrede das am nesposobna, da se pogledam u ogledalo, da nisam umela da vaspitam ćerke, da sam ćurka, glupača, prostakuša, zabranio mi je da se družim sa nekim ženama iz sela, moje koleginice sa posla naziva kurvama.“
„Vređao me je, zabranjivao da slavim rođendane, zabranjivao da se viđam sa drugaricama, cepao mi je stvari.“
„Kad bi se roditelji mog bivšeg muža posvađali ja bih pokušala da ih razdvojim, obzirom da je bivši svekar fizički maltretirao bivšu svekrvu, a njihov sin, moj bivši muž obično nije bio kući. Mene je svekar nazivao najgorim imenima, a posle i muž. Nisam smela ni sa kim da popričam na ulici, osim sa mojim roditeljima i sestrom… Kad ne stignem da operem sudove i sve sredim uveče bacao je sve kroz prozor.“
„Naterali su me da se odreknem deteta zato što se otac deteta ubio. Rekli su mi da sam ja nesposobna da vodim računa o njemu, a porodica od oca deteta nije htela da ga prizna.“
Ekonomsko nasilje
U svrhu istraživanja ekonomsko nasilje je definisano tako da podrazumeva nejednaku dostupnost zajedničkim sredstvima, uskraćivanje ili kontrolisanje pristupa novcu, sprečavanje zapošljavanja ili obrazovanja i stručnog napredovanja, uskraćivanje prava na vlasništvo, prisiljavanje da se odrekne vlasništva, otuđenje stvari bez saglasnosti, ali ne isključuje i druge manifestacije. Sa ispitanicama je izloženost ekonomskom nasilju proveravana kroz sledeće oblike ugrožavajućeg ponašanja: ograničavao ili uskraćivao vam raspolaganje novcem, oduzimao novac, sprečavao vas da se školujete ili zaposlite, zahtevao da napustite posao, sputavao vas u radu i napredovanju, nagovarao da se odreknete imovine.
Ekonomsko nasilje je doživela skoro polovina žena (49,5%) i to više od trećine njih čak više od pet puta (37,8%). I kad je ekonomsko nasilje u pitanju, najčešće su učinioci muž/partner (23,5%) i bivši muž tj. partner (18,5%), dok se drugi članovi porodice kao učinioci javljaju u mnogo manjem procentu.
Tabela 11. Učinioci ekonomskog nasilja
Učinioci nasilja | N | Procenat |
Muž/partner | 28 | 23,5% |
Bivši muž/partner | 22 | 18,5% |
Otac | 6 | 5% |
Majka | 1 | 0,8% |
Sin | 2 | 1,7% |
Ćerka | 0 | 0 |
Svekar | 4 | 3,4% |
Svekrva | 2 | 1,7% |
Zet | 0 | 0 |
Snaha | 2 | 0 |
Braća/sestre | 1 | 0,8% |
Na osnovu pregleda kvalitativnih zapisa može se zaključiti da se o pitanjima raspodele novca i kućnog budžeta najčešće pita muška figura unutar porodice – muž, otac, svekar, sinovi, a da je to retko stvar dogovora i zajedničkog odlučivanja o prioritetima i potrebama unutar porodice. Za ispoljavanje ekonomskog nasilja karakteristični su često zahtevi od ispitanica da se ne uključuju na tržište rada, ili ako su zaposlene da napuste posao, najčešće pod izgovorom da čuvaju decu. Zaposlene žene suočavaju se i sa ljubomorom partnera i optužbama za neverstvo, što im otežava radni angažman i utiče na to da napuste posao. Sve ispitanice koje ostvaruju neke prihode prisiljene su da svoju zaradu ili drugu vrstu primanja daju članovima porodice, najčešće mužu, što ih opet dovodi u situaciju ekonomske zavisnosti od drugih. S druge strane, nezaposlene žene se suočavaju sa nedostatkom novca za svakodnevni život i zadovoljenje osnovnih potreba, ali i sa pritiskom da nađu posao ili obezbede dodatne prihode.
Okvir 2. Iz kvalitativnih zapisa
„Ja prosim da bih ga izdržavala. On mi uzme sav novac koji mi ljudi daju. Žene za mir mi daju garderobu koju ja prodajem, a sav novac moram da dam njemu, koji mi ne da ni dinara.“
„Iako sam radila u nadnici morala sam sve pare da dajem mužu, a kasnije kad su sinovi odrasli i njima.“
„Nikada nisam imala svoj novac. Ja nisam radila, sve je on kupovao. Jedino je ostavljao novac za autobus za decu kada su išli u školu. Kada smo išli nešto da kupujemo on je uvek plaćao, meni je govorio da mi nije potreban novac. Ostavljao mi je novac samo kada je pop dolazio da sveti vodu za slavu, a mene je bilo sramota jer je to uvek bilo malo para.“
„Kada sam dobila ponudu sa Zavoda za zapošljavanje da zasnujem radni odnos on se tada mnogo naljutio i rekao da ja treba da čuvam decu.“
„Zahtevao je da napustim posao zbog niske plate, meni je trebao mir i socijalizacija sa ljudima. Zaključavao bi vrata pa bih ga ja molila. Zahtevao je pre posla da imamo seks kako, po njemu, ne bih imala potrebe da se “kurvam”, često sam se osećala silovanom.“
„Platu sam morala da dajem njemu. Ostajalo mi je samo za autobusku mesečnu kartu. Za sve ostalo sam morala od njega da tražim i kada kupim nešto morala sam da mu pokažem račun. U jednom trenutku je predložio da ostavim posao i da čuvam decu jer ionako moja plata ide na prevoz i moje lične potrebe, a njemu navodno ne ostaje ništa.“
„Svu svoju zaradu sam morala njemu da dajem. Kad god bih zatražila novac za neke moje lične potrebe uvek bih dobijala uvrede.“
„Iako imam 34 godine moje potrebe su mnogo veće, ja mesečno dobijam 2000 dinara i ništa više od toga. Ne mogu da se zaposlim jer nisam ni u jednoj stranci. Kada zatražim novac da sebi kupim pantalone, on kaže: zaposli se, pa kupuj šta želiš.“
„Ja idem zajedno sa decom da skupljamo karton i limenke, idemo i u nadnicu, beremo višnje, a sve pare koje uzmem moram da dam mužu, a svekar i svekrva mi kažu da sam malo para donela i da drugi put donesem više para.“
„Svaki put kada bih primila platu morala sam njemu da dajem do dinara. On mi je kupovao mesečnu kartu za prevoz do posla. Jedno što sam mogla da dobijem novac to je da kupim uloške jer je njega bilo sramota da mi to kupuje. Čak mi je on kupovao i dalje kupuje gaće i čarape, da slučajno ja ne kupim neke modernije. Želeo je da napustim posao. Sada prima penziju umesto mene, morala sam da mu podpišem ovlašćenje. Unucima ne mogu ni čokoladu da kupim, osim kada je neki praznik, tada mi da novac tačno za 2 čokolade.“
„Svekar raspolaže novcem i imovinom. Niko od članova porodice više ne raspolaže novcem. Svi moraju njemu da se obrate ukoliko im je potreban novac.“
„Mužu dajem celu platu. Otac me je nagovorio da poklonim bratu sve njive. Moram da tražim od muža da kupi stvari za mene i decu.“
„Jednom prilikom je pretio da će me ubiti ako ne dođem do određenog vremena kući. Uvek je govorio da ne moram da radim da će on da zaradi sve. Van kuće sam radila samo 6 meseci nakon čega sam morala da napustim posao.“
„Na primer, prelazila sam iz jedne banke u drugu, i nova banka je uplatila više nego što je bilo potrebno. Otišla sam sa bivšim mužem da podignem razliku jer mi je bilo potrebno za vrtić, dažbine, a on mi je uvrtajući ruku skoro do lomljenja uzeo sav novac i kupio štene.“
„Nije hteo da mi uplaćuje za penziju, bilo mu je mnogo da plaća za nas oboje. Tako sam ostala i bez penzije. Prvo mi nije dao da radim, posle nije hteo za penziju i sad nemam ništa.“
„Dok sam živela sa roditeljima otac se pitao za sve. Kada sam se udala sav novac je bio kod muža i svekra i njih sam morala da pitam za sve.“
„Ispisao me je iz škole i odveo u Švajcarsku a ja to nisam želela. Nisam uspela da se suprostavim iz straha.“
Fizičko nasilje
Fizičko nasilje je namerna upotreba fizičke sile koja može da iz-azove bol, povredu, invaliditet ili smrt. Uključuje ponašanja kao što su grebanje, guranje, čupanje kose, trešenje, šamaranje, udaranje, šutiranje, griženje, davljenje, ubode, nanošenje opekotina, fizičko ograničavanje, premlaćivanje i ubistvo, ali ne isključuje i druge manifestacije. Izloženost ispitanica fizičkom nasilju ispitivana je kroz skup sledećih manifestacija: ošamario vas, gađao ili udarao predmetima, gurao, vukao, šutirao, pretukao, ugrizao, vukao za kosu, davio, nanosio opekotine, upotrebio nož, pištolj ili drugo oružje i oruđe ili vas fizički povredio na neki drugi način. Ispitanice su takođe pitane o pretnjama fizičkim nasiljem koje su doživele unutar porodice.
Pretnje fizičkim nasiljem doživelo je više od polovine ispitanica (54,6%), a čak trećina žena (33,6%) bila je izložena ovakvim pretnjama više od pet puta.
Fizičkim nasiljem ispitanicama su ubedljvo najviše pretili muž ili partner (52,8%) odnosno bivši muž ili partner (27,8%), što čini više od tri četvrtine svih učinilaca ovog oblika nasilja u porodici. U značajno manjem postotku (ispod 5%) u grupu nasilnih članova porodice, čije pretnje fizičkim nasiljem su doživele ispitanice, spadaju otac i majka, sin , snaha, svekar i svekrva, a jedna ispitanica je to doživela od ujaka.
Tabela 12. Učinioci pretnji fizičkim nasiljem u ukupnom uzorku
Učinioci nasilja | N | Procenat |
Muž/partner | 38 | 31,9% |
Bivši muž/partner | 20 | 16,8% |
Otac | 3 | 2,5% |
Majka | 1 | 0,8% |
Sin | 2 | 1,7% |
Ćerka | 0 | 0 |
Svekar | 3 | 2,5% |
Svekrva | 4 | 3,4% |
Zet | 0 | 0 |
Snaha | 1 | 0,8% |
Braća/sestre | 0 | 0% |
Neko drugi* | 0 | 0,8% |
*ujak
Okvir 3. Iz kvalitativnih zapisa
„Svakodnevno mi preti kako će me ubiti i da će me živu zakopati. Da će mi oči izvaditi i odseći ruke i noge.“
„Od mene je zahtevao da se vratim kući da se presvučem. Trebalo je da idemo na rođendan njegovog druga. Kada sam odbila da to uradim počupao me je za kosu i rekao da moram da ga slušam, jer sledeći put neće umeti da se kontroliše kada ga iznerviram.“
„Stalno je pretio, gađao komadima nameštaja, jednom me je pogodio u glavu.“
„Bivši partner mi je pretio da će me ubiti ukoliko ga prevarim. Bacao je predmete po sobi i približavao mi se sa stisnutom pesnicom.“
„Pretio mi je da će me izbaciti iz kuće, da će me prebiti i da će me ubiti.“
„Bivši muž je svoju majku jurio lovačkom puškom. Ja sam, da bih nas sve spasila, pozvala moje roditelje. Kada sam mu rekla da sam ih zvala da bi se smirio, nišanio je istom tom puškom ka meni.“
„Svaki put kada bi ušli u neku raspravu oko raspolaganja novcem za potrebe dece i kuće, i ako se njegovi prohtevi prvo ne zadovolje (kafane, pecanje)… A ja se trudila da deca imaju da jedu, okupaju se, za struju i vodu. Pretio mi je batinama.“
„Muž mi je govorio ako ne skratim jezik da će mi ga odseći.“
„Pretio mi je da će da me ubije ako ga ostavim. Mi smo živeli zajedno ali nije išlo.“
„Stalno mi prete i kontrolišu moj telefon, stalno me zovu na posao da provere do kada radim, a ako kasnim onda dobijem šamar.“
„Nije mi dao da progovaram, ako progovorim bez njegove dozvole on bi me udario.“
„Stavio mi je pištolj u usta i rekao da će me ubiti.“
U slučajeve fizičkog nasilja uvršteni su svi slučajevi u kojima su ispitanice prijavile najmanje jedan od oblika fizičkog napada koji su im bili ponuđeni, odnosno u kojima su bile fizički povređene na bilo koji način od strane članova porodice. Ispitanice sa iskustvom fizičkog nasilja čine većinu uzorka (51,3%), a čak trećina ukupnog uzorka (33%) to iskustvo doživela više od pet puta.
Slično drugim oblicima nasilja, muž ili partner (53,9%) i bivši muž ili partner (31,7%) su učinioci fizičkog nasilja prema ispitanicama u preko 80% svih slučajeva fizičkog nasilja o kojima su izvestile anketirane žene. Drugi članovi porodice poput svekra i svekrve (po 4,8%), oca (3,2%) i brata (1,6%) takođe su vršili fizičko nasilje prema ispitanicama.
Tabela 13. Učinioci fizičkog nasilja
Učinioci nasilja | N | Procenat |
Muž/partner | 34 | 53,9% |
Bivši muž/partner | 20 | 31,7% |
Otac | 2 | 3,2% |
Majka | 0 | 0% |
Sin | 0 | 0% |
Ćerka | 0 | 0 |
Svekar | 3 | 4,8% |
Svekrva | 3 | 4,8% |
Zet | 0 | 0 |
Snaha | 0 | 0% |
Brat | 1 | 1,6% |
Među ispitanicama koje imaju iskustvo fizičkog nasilja, više od polovine njih (57,1%) izloženo je nasilju duže od pet godina. Četvrtina žena (25%) je izložena fizičkom nasilju duže od godinu dana. Ispitanice koje fizičko nasilje trpe manje od godinu dana čine desetinu uzorka (10,7%). Najmanje je anketiranih žena koje su fizičkom nasilju izložene nekoliko meseci – njih 7,1%. Višegodišnja izloženost nasilju karakteriše grupu ispitanica koje su navele da su fizičkom nasilju izložene duže od pet godina. Više od tri četvrtine ovih ispitanica (78,2%) trpi nasilje između 5 i 10 godina, njih 13,2% između 10 i 20 godina, a 8,6% ispitanica izvestilo je o višedecenijsom iskustvu fizičkog nasilja u porodici (sve do 50 godina).
Unutar grupe žena koje su prijavile da su doživele neki oblik fizičkog nasilja, njih 14,6% je prijavilo da je nasilje aktuelno, odnosno da se dogodilo u poslednjih nekoliko meseci, dok je 85,4% (29,4% od ukupnog uzorka) prijavilo da nasilje nije aktuelno tj da se nije dogodilo u poslednjih nekoliko meseci.
Okvir 4. Iz kvalitativnih zapisa
„Više i ne pamtim koliko puta su me prebijali. Imala sam polomljene ruke, jednom i ključnu kost. Oni sednu uveče i piju, a ja ako nemam šta da im dam svo četvoro me biju.“
„Jednom prilikom sam se uspavala i nisam stigla da im pomognem da istovare kolica. Još dok sam spavala počeli su da me udaraju u krevetu. Toliko sam bila povređena da nisam mogla iz kreveta da ustanem. Krvi je bilo na sve strane. Komšinica je pozvala policiju i oni su pozvali hitnu pomoć. Ostala sam mesec dana u bolnici.“
„Nakon rođenja deteta, posle par meseci dobila sam prvi šamar jer nisam stigla da spremim ručak. Onda je počeo da me fizički zlostavlja sve češće i agresivnije. Od šamara do teških telesnih povreda.“
„Kasnila sam pola sata kući sa posla i on je mislio da sam se viđala sa nekim i onda me je prebio.
„Muž me udari i šutira kada je nervozan. Kada je pijan izbaci me iz kuće zajedno sa decom, a svekar i svekrva me guraju da izađem na ulicu, svekrva me čupa za kosu i udara me pesnicom u leđa.“
„Moj stariji brat koji je vodio brigu od meni dok su roditelji bili na poslu me je više puta gurao da se povredim (padala sam), njega je bilo sramota što sam osoba sa invaliditetom.“
„Kada sam jednom želela da odbranim majku da je ne tuče, on me je gurnuo i ja sam pala. Tada me je izbacio iz kuće i pljunuo me u lice rečima: sram te bilo kučko ista si tvoja majka.“
„Prvi šamar sam dobila dok sam bila trudna. Nije mi bilo dobro, legla sam da se odmorim a ručak mi je zagoreo jer sam zaspala. A kasnije se nastavilo šamaranje, čak sam imala i vidljive povrede po telu.“
„Jednom prilikom dok se nije razboleo, došao je njegov ujak i ja sam kuvala pasulj. Stavila sam šerpu iza vrata da bi deca imala šta da jedu, a njegov ujak je hteo to da pojede. Ja sam mu rekla da ostavi to za decu, a onda je moj suprug uzeo šerpu sa vrelom vodom i sipao je preko mene. Bila sam mesec dana u bolnici i jedva sam preživela.“
„Mlađe dete je puno plakalo i nisam mogla da ga smirim. Moj suprug je poludeo zbog toga. Onda je došla moja svekrva i otela mi dete iz ruke. Posle kraćeg vremena dete je prestalo da plače. Kada sam želela da ga uzmem od nje ona mi je stisnula ruku i rekla da sam nesposobna za decu. Kada nisam odustala od namere da uzmem dete moj suprug je krenuo pesnicama da me udara a svekrva je dobacivala – ubij kučku.“
„Često me je udarao štapom, ošamario me milion puta. Poslednji put kada je bio pijan udario me je pesnicom u glavu. Ja sam sedela na kauču i gledala TV. On je iz čista mira pošao ka meni svom snagom me je udario. Tada mi je pukao zub. Imam osećaj da me još uvek boli glava.“
„Jednom prilikom kada smo se vraćali sa nekog rođendana počeo je da me udara i vređa. Ja sam od udarca pala na ulicu. On je tada počeo krvnički da me šutira, i šutirao me je sve dok se nisam onesvestila. Probudila sam se u obližnjoj šumi. Bio je mrak a ja ne znam kako sam tamo dospela.“
„Šamaranje, čupanje za kosu, udarao me je glavom o zid jer sam zaboravila da mu ispeglam košulju. Jednom me je oborio na pod i šutirao me je gde je stigao. Tada mi je pretio da će me ubiti. Više puta me je gađao pikslom, uvrtao mi je ruku, davio me je.“
Seksualno nasilje
Seksualno nasilje je seksualni akt bez saglasnosti ili mogućnosti izbora žrtve da da pristanak, nezavisno od toga da li se akt odigrao, zatim seksualni akt ili pokušaj tog akta kada osoba nije u stanju da se saglasi ili odbije učešće usled bolesti, invaliditeta, uticaja psihoaktivnih supstanci, uzrasta, odnosno usled zastrašivanja, ucene ili pritiska; bolan i ponižavajući seksualni čin. Zastrašivanje, ucene ili pritisci na učestvovanje u neželjenom seksualnom aktu uključuju korišćenje reči, gestova, predmeta ili oružja radi iskazivanja namere da se izazove bol, povreda ili smrt. O izloženosti seksualnom nasilju ispitanice su pitane da li ih je neko od članova porodice prisiljavao ili prisilio na seksualni odnos ili bilo koju neželjenu seksualnu radnju, što može da uključuje: seksualni odnos kada to niste želeli, na način na koji niste želeli, bolan ili za vas ponižavajući odnos, neželjeno dodirivanje pred drugima, neželjene komentare seksualne prirode, prisiljavanje na gledanje pornografskih sadržaja, prisiljavanje na abortus ili na rođenje deteta kada to niste želeli.
O prisilnom seksualnom odnosu ili drugim neželjenim seskualnim radnjama koje je kao punoletna osoba doživela od strane nekog člana porodice izvestilo je 27,6% ispitanica. Među ženama koje su preživele seksualno nasilje u porodici, skoro polovina njih je to iskustvo doživela više od pet puta (45,7%), nešto manje od toga doživelo je ovo iskustvo više od jednom (40%), a njih 5,7% između tri i pet puta.
Seksualni nasilnik je u najvećem broju slučajeva muž ili partner (71,4%), odnosno bivši muž ili partner (37,1%), dok je u jednom slučaju učinilac bio drugi član porodice (2,9%).
Tabela 14. Učinioci seskualnog nasilja
Učinioci | N | Procenat |
Muž/partner | 25 | 71,4% |
Bivši muž/partner | 13 | 37,1% |
Otac | 0 | 0% |
Sin | 0 | 0% |
Svekar | 0 | 0% |
Zet | 0 | 0% |
Neko drugi | 1 | 2,9% |
Na osnovu odgovora ispitanica o izloženosti seksualnom nasilju može se zaključiti da postoji kontinuitet i trajanje ovog oblika nasilja unutar partnerskog odnosa. Naime, u uzorku ispitanica koje su preživele seksualno nasilje, njih čak 36,7% navelo je da je duže od pet godina izloženo nekom obliku seksualnog nasilja, i petina njih je navela da to traje duže od godinu dana. To upućuje na zaključak da je višegodišnjem seksualnom zlostavljanju izloženo više od polovine ispitanica koje su žrtve seksualnog nasilja.
Okvir 5. Iz kvalitativnih zapisa
„Kada dođe kući pijan onda me prvo vređa pa posle ako ne želim sa njim u krevet onda zna da me bije.“
„Nikad ga nisam volela, bio je odvratan. Sve je bilo na silu, a ja sam se mnogo loše osećala.“
„Svaki put kad je hteo, i pijan i trezan. Morala sam svakakve gadosti da mu radim.“
„Samo jednom se dogodilo, ali sam se branila i opirala. To se dogodilo kada su krenule njegove pretnje i od tada nemamo seksualne odnose.“
„Bila mi je obaveza da spavam sa njim kad god poželi.“
„Često bi se bivši muž vraćao posle ponoći iz kafane pijan, ja bih se pravila da spavam da me ne bi prisiljavao na seksualne odnose.“
„To seksualno iživljavanje koje se dogodilo dva puta je i razlog što sam ga napustila. Ne bih da pričam o tome, to kod mene izaziva strahovit duševni bol.“
„Uvek kada popije tera me na one stvari, stiska me za grudi i imam modrice, ja plačem i molim ga da prestane, da deca ne čuju, ali on neće da prestane. Mene to mnogo boli, nekad mi ide i krv.“
„Svaki put kada je on želeo morali smo da vodimo ljubav, iako nisam bila raspoložena i nisam želela. Više puta je to uradio nasilno u pijanom stanju. Tada sam mrzela sebe. Nisam želela drugo dete ali sam morala da rodim. Ja sam krišom uzimala pilule da ne bih ostala trudna. Držala sam ih na poslu, nisam smela da ih donosim kući jer bi me ubio.“
„Muž misli da mi je obaveza da spavam sa njim kad god mu padne na pamet.“
„Nije dao da odem na abortus sa drugim detetom (razlika između dece je 13 meseci).“
„Muž hoće da imamo odnose stalno, i kad ja to ne želim ni najmanje.“
„Kada me prebije i traži da imam odnos sa njim i ja sam morala da imam.“
„Ne mogu o tome.“
Iz dnevnika anketarke: Ova žena ne prepoznaje ovu vrstu nasilja iako kroz razgovor dolazim do zaključka da je doživela seksualno nasilje.
Saznanja o nasilju prema deci i u okruženju
Na pitanje da li im se dešavalo da budu napadnute pred decom, da su deca svedočila nasilju ili su mogla da znaju za nasilje koje je učinjeno, više od polovine ispitanica (51,1%) koje imaju decu je odgovorilo potvrdno. O tome da su deca bila direktne žrtve nasilja izvestila je petina žena koje imaju decu.
Odgovori ispitanica pokazuju da se nasilje prema deci dešava kada pokušaju da brane majku i suoče se sa nasilnikom, najčešće ocem. Takođe se može uočiti da nasilnici ne vode računa o intenzitetu nasilja i opasnosti koje to predstavlja za decu, čak bez obzira na njihov uzrast.
Okvir 6. Iz kvalitativnih zapisa
„Kada je starije dete napunilo mesec i po dana zamolila sam ga da idem kod svojih roditelja, ošamario me je tako jako dok sam držala dete u naručju, koje je pritom sisalo. Gađao me je pikslom, čupao, udarao pesnicama svuda po telu u prisustvu dece.“
„Sve svađe i pretnje su bile pred detetom. Jednom je dete plakalo i molilo da prestanemo da se svađamo.“
„Moja deca su napadnuta više puta isto kao i ja. Ukoliko se svekru ne sviđa kako se ponašaju ili su neposlušna, a čak i ko se pobune, on ih izbaci iz kuće.“
„Mog sina je napao moj muž kada je pokušao da me odbrani.“
„Deca su bila u kući kad je polupao stvari.“
„Kada je sin bio mali i želeo da me brani – on je i njega tukao.“
Gotovo polovina ispitanica (48,7%) ima saznanja da se nekoj drugoj punoletnoj osobi iz njihovog okruženja dogodilo da bude napadnuta ili povređena od strane člana porodice. Više od četvrtine ispitanica nije bilo sigurno u vezi sa ovim pitanjem, dok je njih 16% navelo da nema takva saznanja.
Ispitanice koje su izvestile da imaju saznanja o nasilju u svom okruženju imale su priliku da detaljnije opišu ta nasilna ponašanja i kontekst (žrtva, učinilac/učinioci). Na osnovu iskaza anketiranih žena uočava se da su svesne prisutnosti i učestalosti nasilja u svom okruženju, što je najizraženije za ispitanice koje žive na selu ili u romskim naseljima. One opažaju nasilno ponašanje, prepoznaju posledice nasilja u vidu različitih povreda, ili im se druge osobe ženskog pola poveravaju o izloženosti nasilju. Ispitanice su najčešće izveštavale o nasilju koje se dešava njihovim rođakama, prijateljicama, komšinicama i koleginicama. Među ispitanicama ima i onih koje ne žele da govore o tim saznanjima smatrajući da je to privatna stvar, da ne treba da se mešaju, te da nemaju pravo na to iz ličnih razloga (neudata ispitanica).
Okvir 7. Iz kvalitativnih zapisa
„Ja živim u mahali gde je to svakodnevnica. Muževi svakodnevno maltretiraju svoje žene.“
„U selu je to uobičajena pojava. Svako svakog vređa, a muževi biju svoje žene za svaku sitnicu.“
„Sve žene u mahali su robovi svojih muževa. Mnogo žena ovde trpi svakakvo nasilje.“
„To je svakodnevnica u našem selu. Ovde su žene vlasništvo svojih muževa. Moraju da slušaju inače bi ih muževi prebili.“
„Žena u mom komšiluku je napadnuta od strane svog supruga.“
„Moja drugarica je često izložena nasilju. Ima povrede u vidu modrica ali negira da su one posledica nasilja, priča da se udarila ili pala.“
„Moju jetrvu je takođe maltretirao muž, moj dever.“
„Zet je izbacio sestričinu iz kuće ali je moja sestra iste noći vratila ćerku.“
„Moja drugarica živi u nasilju više od 15 godina i nije spremna da napusti nasilnika. Bar jednom mesečno dođe sa nekom modricom ali o tome ne želi da razgovara.“
„Komšinica je napadnuta od strane muža ali nije prijavila nasilje.“
„Moj komšija je stalno pijan i stalno tuče svoju ženu. Jednom je ona pobegla kod mene kući pošto on neće da dolazi jer sam ja invalid.“
„Poznajem više njih iz mog najbližeg okruženja. Moja komšinica trpi svakodnevno nasilje. Moja koleginica sa posla takođe trpi. Još nije donela odluku da napusti nasilnika, ja se trudim da joj budem podrška.“
„Sve moje komšinice isto dobijaju batine čim se našim muževima nešto padne na pamet. Muškarci biju žene u našoj mahali i vređaju ih svakodnevno.“
„Moja drugarica stalno trpi nasilje. Njen suprug joj preti, zabranjuje joj da izlazi, da kupuje stvari bez pitanja.“
„Moja komšinica živi u nasilju. Nasilje se dešava pred decom punih 8 godina. Ona nikada nije prijavila muža, moji strahovi su da će je na kraju ubiti.“
„Moja sestra je takođe je živela par godina u nasilju. Ali ona je bila pametnija od mene i razvela se posle 5 godina braka.“
„Moja bivša jetrva je stalno bila, veoma često, izložena izlivima besa svog muža koji ju je tukao, isterivao iz kuće i nazivao pogrdnim imenima.“
„Prijateljica je često trpela psihičko nasilja od svog supruga, još je u braku i dalje ga trpi.“
„Ne želim o tome da pričam jer to nije moje, a ja ne znam ni šta da radim sa mnom.“
„Ovde se žene mnogo razlikuju od sredine u kojoj sam se ja rodila. Ovde sve ćute i prave se kako je sve u redu, a ja znam da nije jer čujem i vidim kako se odnose prema njima.“
„Vidim da se dešava svašta ali mislim da ne treba da delim savete jer se ja nisam udavala.“
Iskustva žena u poslednjem događaju fizičkog ili seksualnog nasilja
Na ovu grupu pitanja odgovarale su samo ispitanice koje su prethodno odgovorile da su one lično bile žrtve nekog oblika fizičkog ili seksualnog nasilja. O poslednjem događaju nasilja izjasnilo se 69 ispitanica, odnosno 57,9% ukupnog uzorka.
Karakteristike nasilja
Tokom poslednjeg događaja nasilja samo fizičke napade doživela je desetina ispitanica (5,9% ukupnog uzorka). O istovremenoj izloženosti fizičkom i psihičkom nasilju izvestilo je skoro dve trećine žena (35,3% ukupnog uzorka). Kombinovano fizičko i seksualno nasilje tokom poslednjeg događaja nasilja doživelo je 2,9% žena sa iskustvom nasilja, odnosno 1,7% svih ispitanica, dok je seksualno i psihičko nasilje doživelo njih 11,6%, što čini 6,7% ukupnog uzorka. Kombinaciju sva tri oblika nasilja tokom poslednjeg nasilnog događaja iskusilo je 14,5% žena žrtava nasilja, čineći udeo od 8,4% u ukupnom uzorku.
Struktura i karakteristike nasilnika
Učinioci nasilja u poslednjem napadu koji su ispitanice doživele su gotovo svi muškog pola. Među njima dve najbrojnije grupacije čine muž ili partner (55,1%) i bivši muž ili partner (36,2%), što brojčano čini preko 90% u ovoj podgrupi nasilnika. Identično svim prethodnim nalazima o strukturi nasilnika u našem istraživanju, ali i drugim domaćim istraživanjima o nasilju prema ženama u porodici, podaci potvrđuju da je najopasnija relacija za žene upravo partnerski odnos. U neuporedivo manjem postotku, drugi učinioci nasilja tokom poslednjeg nasilnog događaja u po 2 slučaja (2,9%) bili su otac, sin, svekar i brat, a u jednom slučaju svekrva (1,5%).
Tabela 15. Struktura nasilnika tokom poslednjeg nasilnog događaja
Učinioci | N | Procenat |
Muž/partner | 38 | 55,1% |
Bivši muž/partner | 25 | 36,2% |
Otac | 2 | 2,9% |
Sin | 2 | 2,9% |
Svekar | 2 | 2,9% |
Svekrva | 1 | 1,5% |
Zet | 0 | 0% |
Brat | 2 | 2,9% |
U strukturi nasilnika značajan je udeo onih sa iskustvom učešća u ratovima koji su se događali na prostoru bivše Jugoslavije. Tako ratni veterani čine desetinu ukupnog uzorka, odnosno gotovo 20% svih slučajeva poslednjeg napada. Brojčani podaci pokazuju da je više od trećine učinilaca nasilja (38,2%) bilo pod uticajem neke od psihoaktivnih supstanci u vreme kada se nasilje dogodilo, njih 39,7% nije koristilo nijednu od supstanci, dok za 22,1% njih ispitanice nisu znale odgovor na to pitanje. Na pitanje da li je nasilnik prilikom poslednjeg napada imao nož, pištolj ili drugo oružje i oruđe, više od desetine ispitanica (13,4%) je odgovorilo potvrdno. Oružje ili oruđe nije koristilo 86,6% učinilaca.
Tabela 16. Struktura nasilnika tokom poslednjeg nasilnog događaja
Učinioci | Poslednji nasilni događaj | Ukupan uzorak | ||||
Da | Ne | Ne znam | Da | Ne | Ne znam | |
Iskustvo učešća u ratu | 17,6% | 82,4% | – | 10,1% | 47,1% | – |
Pod dejstvom psihoaktivnih supstanci | 38,2% | 39,7% | 22,1% | 21,8% | 22,7% | 12,6% |
Posedovanje noža, pištolja ili drugog oružja | 13,4% | 86,6% | – | 7,6% | 48,7% | – |
Posledice poslednjeg nasilnog napada
Više od polovine ispitanica je bilo fizički povređeno tokom poslednjeg nasilnog događaja. O zadobijenim povredama ispitanice su izvestile na sledeći način: modrice je zadobilo više od trećine ispitanica (31,9%); posekotine ili ogrebotine imalo je 15,1% žena; opekotine njih 1,7%; prelom ili iščašenje 5,9% žena; dok je 1,7% njih izvestilo o posledicama poput otoka na glavi i smanjenja sluha. Iako je većina ispitanica imala fizičke povrede, svega 2,5% njih se obratilo zdravstvenoj službi radi lekarske pomoći i saniranja povreda.
Pored vidljivih fizičkih povreda, ispitanice su izvestile i o drugim posledicama koje je iskustvo nasilja u porodici ostavilo na njih. Izloženost nasilju u porodici, posebno dugogodišnje iskustvo i život u nasilju, utiče na žene na najrazličitije načine, od gubljenja samopoštovanja i samopouzdanja, nesanice, strahova, do razvoja psihičkih i fizičkih bolesti. Uticaj nasilja u porodici na ispitanice u našem istraživanju može se sagledati na sledeći način: gotovo trećina njih suočila se sa smanjenjem samopoštovanja (27,7%) i depresijom (30,3%); nesanicu ima više od petine žena (21,8%); izolovanost od spoljnjeg sveta ili izbegavanje kontakata sa drugim osobama doživelo je 16,8% ispitanica; posledice u vidu strahova imalo je više od trećine žena, dok su se psihičke ili fizičke bolesti razvile kod 13,4% ispitanica; sa pojačanim korišćenjem psihoaktivnih supstanci (lekovi, alkohol, droga) nakon poslednjeg napada suočilo se 16% žena, a o drugim različitim posledicama (osećaj sramote, umor) izvestila je jedna ispitanica – 0,8%.
Izlazak iz nasilja – specifičan kontekst ili stvar odluke žene?
Gotovo polovina ispitanica (49,3%) sa iskustvom fizičkog ili seksualnog nasilja uspelo je da napusti nasilnika. Više od desetine ovih žena (11,6%) napuštalo je nasilnika ali mu se vratilo, i isto toliko njih je razmišljalo ili želelo da ga napusti, ali nisu pokušale da to urade. Podaci o broju žena koje su razmišljale, pokušale ili su uspele da napuste nasilnika potvrđuju dosadašnje tvrdnje zasnovane na teorijskim i empirijskim nalazima da žene sa iskustvom nasilja razvijaju različite strategije preživljavanja i pokušavaju da nađu izlaz iz situacije nasilja (ne nužno iz samog nasilnog odnosa).
Nasuprot tome, značajan udeo ispitanica (skoro trećina ili 27,5%) nije nikada ni pokušao da napusti nasilnika. Među razlozima koji su uticali na to da žene ne napuste nasilnika gotovo četvrtina je u vezi sa egzistencijalnim pitanjima – 14,3% ispitanica nije imala gde da ode i 10,1% njih nije imalo od čega da živi. Skoro desetina žena se bojala da bi to moglo da ima negativne posledice na decu i desetina njih se plašila osvete nasilnika. Nešto više od desetine ispitanica je mislilo da će se nasilnik promeniti, dok je značajan i udeo onih koje nisu imale podršku porodice i drugih bliskih osoba – 9,2% žena. Manji broj žena (4,2%) je ostao u nasilnom odnosu jer nisu dobile pomoć državnih institucija kojima su se obraćale i isto toliko njih navele su druge razloge: bila sam maloletna i živeli smo u istoj kući; kuću smo zajedno napravili i nisam želela da je napuštam; nisam želela; nisam znala da je to nasilje; umro je.
Institucionalni i društveni odgovor na nasilje u porodici
Trećina ispitanica prijavila je poslednji nasilni napad nekoj od nadležnih službi za zaštitu od nasilja u porodici. Bez obzira na postojanje fizičkih povreda kod većine ispitanica, više od dve trećine njih (67,6%) nije se odlučilo da podnese prijavu institucijama o preživljenom nasilju. O razlozima koji su uticali na takvu odluku ispitanice su izvestile na sledeći način:
- zbog straha od još većeg nasilja – 18,8%;
- iz straha da će mi oduzeti decu – 10,1%;
- bilo me sramota – 14,5%;
- mislila sam da to nije tako ozbiljno da bih prijavila – 14,5%;
- ne verujem da bi mi pomogli – 15,9%;
- znam iz svog iskustva da institucije ne žele da se mešaju u ovakve stvari – 5,9%;
- znam iz iskustva drugih da institucije nisu efikasne u zaštiti od nasilja – 5,9%;
- nisam znala kako to da učinim – 8,7%;
- drugi razlozi (mislila sam da će se promeniti, nisam htela, samo sam ga napustila, nisam želela, on je želeo da se razvede i tako je prestalo nasilje) – 5,9%
Najveći broj ispitanica koji je izvestio o poslednjem nasilnom događaju, njih 27,5%, prijavilo je nasilje policiji. Više od petine žena obratilo se centru za socijalni rad i nešto manje njih (17,4%) SOS telefonu pri ženskoj nevladinoj organizaciji. Najmanje ispitanica (14,5%) obratilo se direktno tužilaštvu i zdravstvenoj službi, a nijedna žena nije se obratila niti je koristila usluge sigurne kuće.
Ispitanice koje su prijavile nasilje naldežnim službama procenjivale su postupanje institucija i organizacija u odnosu na dobijenu podršku i nivo zaštite od nasilja u porodici. Stepen svog zadovoljstva različitim službama ispitanice su izrazile na sledeći način: sve su zadovoljne postupanjem zdravstvenih službi i podrškom SOS telefona pri ženskoj organizaciji civilnog društva; 63,6% žena pozitvno je ocenilo rad tužilaštva; 47,4% njih je zadovoljno postupanjem policije; najmanje ispitanica (29,4%) zadovoljno je podrškom dobijenom od centra za socijalni rad.
Svaka ispitanica dobila je mogućnost da obrazloži svoje procene o radu institucija i organizacija kojima su se obraćale. Zapisi ispod daju kratak prikaz odgovora ispitanica o (ne)zadovoljstvu dobijenom podrškom:
Okvir 8. Iz kvalitativnih zapisa:
Postupanje policije
„Policija je bila korektna. Njega su odveli u policijsku stanicu a pozvali hitnu pomoć jer sam imala iščašenje zglobova i prelom butne kosti od šutiranja. Ostala sam u bolnici 18 dana.“
„Oni su došli po mom pozivu i odveli ga iz kuće. Bio je dva dana u policijskoj stanici.“
********
„Oni ga privedu, zadrže par sati, pa ga puste, a onda on bude još gori.”
„Uvek su po prijavi izlazili svekrovi prijatelji policajci i samo me kratko pitaju šta je bilo a onda srdačno razgovaraju sa nasilnicima.“
„Uvek mi kažu – što si ponovo došla, što ne odeš iz kuće, nema tebi tu života.“
„Rekli su da izgladimo sami naše odnose jer je to porodična stvar.“
„Nisam. Došli su kod nas kada sam ih zvala, rekli su mom mužu da će ga sledeći put staviti u zatvor ako me bije. Rekli su da se smirimo inače će i mene da uhapse, kažu ciganska posla i rekli su da će decu da nam uzmu ako se svađamo.“
„Morala sam ponovo da ih zovem da bi izašli na teren. Kada su izašli nisu ništa uradili, samo se nasilje pogoršalo.“
„Policija je uzela samo izjave, kao oni će sve to istražiti i sankcionisati ali nikada se ništa desilo nije, stavljeno je u neku fioku i to je to.“
Postupanje tužilaštva
„Tužilac je dao nalog za pritvor. Nakon izlaska iz bolnice išla sam da dam izjavu. Saslušali su me.“
„Tužiteljka je, stekla sam utisak, bila na mojoj strani. Pokrenula je krivični postupak protiv bivšeg supruga.“
„Tužilac je predložio zabranu komunikacije i pomogao mi oko tužbe za razvod braka.“
********
„I tamo sam doživela neki vid neprijatnosti, imala sam utisak da su na strani nasilnika.“
„Ispitivao me šta sam obukla i rekao da je to moglo da izazove njegovu reakciju.“
Postupanje centra za socijalni rad
„Oni su uvek neljubazni, nikada nisu ozbiljno shvatili moju priču o nasilju.“
„Dete je maltretirano a oni su predložili da se pomirimo jer suprug nije prekršio meru zabrane komunikacije. Njihovo mišljenje je da je za dete bolje da ne živimo kao stranci u istoj kući.“
„Dali su ocenu da dete ostane kod oca iako su u prijavi videli da se razvodimo zbog nasilja.“
„Socijalna radnica nije imala vremena da me sasluša. Stalno me je prekidala i govorila da treba da razmislim da li ocu hoću da oduzmem pravo na porodicu i da li želim da mi žensko dete živi samo sa majkom. Da sam i ja pravila greške i da treba da mu dam još jednu priliku.“
„CSR je ustanova koja otežava život svakoj ženi koja im se obrati. Čak me je i radnica centra vređala govoreći da sam nesavesna majka jer deca imaju pravo na oba roditelja i da su deca žrtve zato što ne viđaju oca. Dala je predlog sudu da jedno dete pripadne nasilniku. Ja na to neću pristati. Deca ne žele ni da ga vide.“
„Prvo nije želela da me sasluša do kraja, već me je stalno prekidala i rekla da budem kratka. Rekla mi je da mogu da nađem posao i da odem iz kuće, i da nemam prava na socijalnu pomoć jer živim sa roditeljima, a oni imaju prihode. Rekla mi je da ga prijavim policiji jer oni ne mogu nikako da mi pomognu.“
„Žena iz CSR je rekla da su to ciganska posla, da se samo bijemo i svađamo, i ona mi je takođe rekla da će da nam uzmu decu. Rekla mi je da ako mi se ne sviđa da uzmem decu i odem iz kuće, a ja nemam gde da odem.“ „CSR je na strani nasilnika. Kada smo moj bivši suprug i ja bili pozvani kako bi dali izjave, i kada sam radnicu u Centru upitala da li sme da me bije i zlostavlja – rekla je: “Naravno da može jer ti je čovek“. Ostala sam u šoku.“
Postupanje zdravstvene službe
„U urgentnom centru su me pregledali i sanirali povrede koje sam dobila udarcem čaše u glavu.“
„Dobila sam najbolji medicinski tretman. Svi su se saosećali sa mnom. Bili su jako pažljivi, naročito psihijatar koji je razgovarao sa mnom o tome šta mi se dogodilo.“
Postupanje SOS telefona pri ženskoj specijalizovanoj OCD
„Žene u organizaciji me uvek slušaju, daju mi stvari koje mogu da prodam, objasnile su mi postupak za prijavljivanje nasilja, rekle da postoji mogućnost smeštanja u sigurnu kuću.“
„Zahvaljujući Ženama za mir, koje su odmah posle razgovora otišle u CSR i dete mi je vraćeno još u toku dana.“
„One su jedine koje su me saslušale i poverovale da sam preživela pakao. Sad mi pomažu da od Centra dobijem neku pomoć da imam od čega da živim.“
„Tu su me slušale, pronašla sam sigurnost, razumevanje, neosuđivanje. Pomoć u podizanju samopouzdanja i pomoć u radu i odnosu sa detetom.“
„U organizaciju sam krenula da dolazim sa svojom majkom na grupni sastanak sa ženama žrtvama nasilja. Ja se retko, skoro nikad, ne otvaram i ne iznosim svoje probleme. Tada sam pred grupom ispričala sve što mi se događalo. Sutradan sam opet došla na razgovor. Nakon dva meseca pokrenula sam brakorazvodnu parnicu.“
„Zahvaljujući njima sam ovde gde jesam. Bile su mi podrška na sudu i u CSR. Dve godine nakon razvoda sam odlazila na psihoterapiju i ponovo sam postala jaka i snažna. Dale su mi snagu da se prisetim kakva sam bila i da povratim samopouzdanje.“
„Jedino su one imale strpljenja da saslušaju moj problem i da mi veruju da sam preživela pakao u životu. Još uvek koristim njihove usluge. Podrška su mi u svemu. Na sudu koristim njihovu advokatsku pomoć kao i povremenu psihoterapiju.“
Sudski postupci za zaštitu od nasilja u porodici
U više od polovine prijavljenih slučajeva nasilja u porodici o kojima su izvestile 23 ispitanice, pokrenut je neki od sudskih postupaka za zaštitu od nasilja u porodici. Sasvim očekivano i u skladu sa najnovijim zakonskim rešenjima, najviše ispitanica (8) je navelo da je nakon prijave pokrenut postupak za izricanje hitnih mera zaštite. Postupci za razvod braka i poveravanje dece pokrenuti su u 5 slučajeva, a 4 žene izvestile su o pokretanju krivičnog postupka i isto toliko njih o parničnom postupku za izricanje mera zaštite od nasilja u porodici. U jednom slučaju pokrenut je postupak za delimično lišenje roditeljskih prava. Ishodima i tretmanom u sudskom postupku zadovoljna je trećina žena (33,3%), o čemu više govore kvalitativni zapisi anketarki prikazani u nastavku.
Okvir 9. Iz kvalitativnih zapisa:
„Suprug je dobio meru zabranu komunikacije iako živimo u istoj kući. To je ispoštovao.“
„Postupak je trajao jako dugo. Sudija je sa nedovoljno poštovanja postupao prema meni. Bio je na strani mog bivšeg muža i svekra.“
„Nisam zadovoljna jer oni njega nisu poslali u zatvor i on je nastavio da me zlostavlja.“
„Na prvom ročištu su insistirali da se pomirimo. On je pričao svakakve laži o meni. Da sam nemoralna, da nisam dobra majka, da ne znam da kuvam ali da mi on sve oprašta i da želi da nastavimo zajednički život. Sudija je insistirao na pomirenju.“
„Moj bivši suprug ne živi na teritoriji Srbije. Sudija mi kaže da sam počinila krivično delo samim tim što sam bez njegove saglasnosti povela decu sa sobom i došla u Srbiju. Videćemo konačni ishod.“
Prava i mehanizmi za zaštitu od nasilja u porodici – iz perspektive žena
Gotovo sve ispitane žene (95,8%) upoznate su sa tim da postoje zakoni za zaštitu žrtava nasilja u porodici i kažnjavanje učinilaca nasilja. Iako je ovaj nalaz veoma ohrabrujući, ipak ga treba sagledati u svetlu karakteristika našeg uzorka, koji su činile većinom korisnice specijalizovanih ženskih organizacija ili drugih saradničkih udruženja. U tom smislu, moglo se očekivati da su naše ispitanice bolje informisane od opšte populacije žena o zakonskim rešenjima za zaštitu od nasilja u porodici. Na isti način bi trebalo tumačiti i podatak da 93,2% ispitanica ima saznanja o nevladinim organizacijama kojima se mogu obratiti za pomoć u slučaju nasilja u porodici. Suprotno tome, skoro trećina ispitanica nije čula za zakonske mere po Porodičnom zakonu prema kojima učinilac nasilja može biti iseljen iz stana ili kuće, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti.
Na pitanje šta bi najviše pomoglo ženama na selu, Romkinjama i ženama sa invaliditetom koje su izložene nasilju u porodici skoro tri četvrtine ispitanica (72,3%) su se opredelile za podršku okoline – porodice i prijatelja. Prema odgovorima ispitanica, visoko rangirane na listi su vrste podrške direktno povezane sa egzistencijalnim pitanjima i ostvarivanjem prava – podrška institucija (58,8%), finansijska podrška (56,3%) i pomoć oko zapošljavanja (55,5%). Slično tome, više od trećine ispitanica opredelilo se za besplatnu pravnu pomoć i zastupanje od strane advokata (39,5%), rešavanje stambenog pitanja (38,7%) i psihološku podršku i praćenje žena kroz postupke u institucijama (37%). Oko četvrtine ispitanica označilo je kao važne brze sudske postupke i podršku oko smeštaja u sigurnu kuću, a najmanje njih izabralo je pomoć oko brige o deci (19,3%).
Okvir 10. Iz kvalitativnih zapisa:
„Zato što su ženama sa sela informacije nedostupne i sam uticaj patrijarhata ograničava ovu vrstu žena u ostvarivanju svojih prava.“
„Žene na selu ne mogu lako da dođu do posla jer nemaju veze u lokalnoj samoupravi. Volela bih da institucije ne postupaju površno kada im se obratimo. Bilo koja finansijska podrška bi mi mnogo značila, da ne zavisim od roditelja. Trebalo bi da postoje socijalni stanovi i besplatna advokatska pomoć.“
„Potrebno je sve ovo ali je potrebna i živa reč, susret sa ženama. Mišljenja sam da žene na selu ne daju sebi dovoljno na značaju.“
„Treba prvenstveno žene upoznati sa propisima jer puno toga ne znamo, pogotovo mi koje živimo na selu.“
„Ženama na selu sve ovo treba jer one su drugačije vaspitane i učene da trpe, a to nije dobro.“
„U selu je sramota da se priča o lošim stvarima koje se događaju u kući. Svi ćute kao da se ništa ne dešava, a svi znaju sve.“
************
„Zato što su Romkinje uglavnom nepismene i nemaju novac, zato bi trebalo da imaju pomoć.“
„Romkinje su previše zavisne finansijski od muža. Nemaju gde da odu i nemaju gde da se zaposle.“
„Za nas Romkinje je sve potrebno jer nam niko ne veruje. Svi samo kažu – pusti ciganska posla.“
************
„Zato što su žene sa invaliditetom veoma često nemoćne da se suprostave institucijama jer zavise od njihove dobre volje. Tako je bar u Leskovcu.“
„Osobe koje imaju neki vid invaliditeta retko mogu da se zaposle. Iako postoji zakon, poslodavci ga ne primenjuju. Najveći problem imamo sa institucijama jer su nam pojedine nedostupne.“
************
„Najvažnije je da žena ima rešeno stambeno pitanje i da ima svoju imovinu. Ali svaki vid podrške je važan.“
„Kada žene imaju podršku i veruje joj se, onda žene mogu samostalno da odlučuju o svom životu.“
„Zato što bi se žene osmelile da napuste nasilnika kada bi im se pružila ovakva pomoć. Ovako moraju da ćute jer nemaju gde da odu.“
„Veoma je važna podrška i razumevanje za mlade žene koje su u problemu nasilja. Ovim načinom i vidom podrške bi se ženama vratilo samopouzdanje.“
„Da sam bila zaposlena možda bih pokušala nešto. Zato je lepo sada što postoje organizacije koje pomažu ženama.“
„Ekonomska sigurnost je najvažnija da bi se žena odlučila da napusti nasilnika.“
„Svaka žena koja ima posao je samopouzdanija. Ja sam nasilje doživela kao mlada, devojčica. Kasnije kako sam odrastala toga nije bilo ali smatram da bi svakoj ženi bilo od koristi kada bi mogla da radi.“
„Zato što nema dovoljno kapaciteta i sposobnosti da sama izađe iz nasilja bez podrške.“
„Za egzistenciju je potrebno da institucije brzo i odgovorno rade svoj posao. U svemu je jako bitna podrška porodice.“
„Žena bi imala podršku okoline a to je bitno jer onda zna da nije sama, da ne treba da je bude sramota zato što se to njoj dešava, finansijska pomoć je neophodna u svim situacijama gde god da krene, i potrebna je psihološka podrška jer postupak nije lak i traje određeno vreme. Treba sve to izdržati.“
„Zato što su žene generalno neinformisane o svojim pravima i mogućnostima, uglavnom su domaćice koje treba da brinu o deci i drugim kućnim poslovima, a ne da i one ravnopravno idu na posao i rade.“
„Pravna pomoć je skupa i žena ne može da je priušti sebi. Bitno je da je žena ekonomski obezbeđena da može da izdržava sebe i decu.“
„Smatram da je podrška okoline bitna da ohrabri ženu kako bi se otrgla od nasilja, a besplatna pravna pomoć zato što žene nisu u mogućnosti da plate troškove advokata zbog ekonomske nestabilnosti.“
[1] Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, Istanbul, 2011, Član 3 – Definicije
[2] Opšti protokol o postupanju i saradnji ustanova, organa i organizacija u situacijama nasilja nad ženama u porodici i u partnerskim odnosima, Vlada RS, 2011
[3] Prilagođeno prema: Ethical and safety recommendations for intervention research on violence against women, WHO, 2016